U novinama
Press od 15. septembra 2006. godine osvanula je
vest "da su navijači Partizana uhakovali Vikipediju". Šta da kažem do
diznilend :)
Pa, krenuću redom.
Partizan i savremeni sportDa se nisam bavio sportom, još bih na sve te gladijatorske igre savremenog doba gledao blagonaklono. Pritom, nemam nameru da sporim pozitivne efekte
amaterskog bavljenja sportom. Ali, ovde nije reč o amaterskom sportu, već upravo o biznisu zasnovanom na savremenom vidu gladijatorskih igara.
Čak i nekom ko živi u
Beogradu i ko je u svom detinjstvu navijao za
Partizan, celokupna struktura tog sportskog društva je vrlo nejasna. Postoji nešto što se zove
Jugoslovensko sportsko društvo "Partizan" i što bi u teoriji trebalo da bude glavna organizacija koja je, uz to,
sportsko društvo, dakle, neki oblik
udruženja građana, dakle, organizacija koja unutar sebe odlučuje po demokratskim principima.
Ipak, poprilično je jasno da su npr.
Košarkaški klub "Partizan" i
Fudbalski klub "Partizan" tek dve prijateljske organizacije koje nose isti
brend. Pritom, kako mi se čini, fudbalski klub je, između ostalog, i vlasnik istoimenog beogradskog prevoznika. Sećam se dobro da su mini-bus linije bile Partizanove, mada ih skoro nisam video.
Sećam se da negde s kraja osamdesetih skupština JSD Partizana nije bila održana zato što su po statutu članovi skupštine bili i kadeti (omladinski uzrast od 15 do 17 godina), a oni nisu mogli prisustvovati toj skupištini.
Još jednu konstantu kad je u pitanju Fudbalski klub "Partizan" predstavlja rukovodstvo. Možda dvadeset godina ovaj klub vode neki isti ljudi. Gotovo da je pravilo za tačno određene bilo: omladinac ili ne, prvotimac, pečalbar, trener, rukovodilac kluba. I to je trajalo do trenutka dok se vreme nije zaustavilo početkom devedesetih godina.
I cela ova priča samo zato što s jedne strane stvarno sve manje razumem odrasle ljude koji pene oko tih gladijatorskih igara umesto da to vreme potroše na nečem korisnijem (hm, sam sebi zvučim autoritarno-moralizatorski), ali da sa druge strane razumem navijače koji sportsko
društvo osećaju nečim što im je neko uzurpirao. Za svojih preko 60 godina postojanja, Partizan nikad nije bio, makar formalno, nečije privatno vlasništvo. Oduvek je bio
zajedničko dobro. Kao, uostalom, i
Crvena Zvezda i mnoga druga sportska društva.
HakerZa promenu bi bilo vrlo prijatno iznenađenje kada bi novinari dnevnih novina vodili računa o terminima koje upotrebljavaju. Danas informacije o nekim osnovnim pojmovima više nisu nedostupne. Može se početi od
definicije reči hacker na Vikipediji. Bilo bi, dakle, lepo kada upotreba jednog termina ne bi vređala upravo grupu koju taj termin označava.
Osnovno značenje reči
haker ne označava ni osobu koja zahvaljujući svom znanju upada u tuđe računarske sisteme, a kamoli osobu koja to radi zahvaljujući svom neznanju.
Haker označava osobu koja je sposobna da stvara i menja
softver i
hardver. I ne samo nju. U širem značenju termin se primenjuje na svaku osobu koja na kreativan način menja svoju okolinu.
UhakovatiAli, da se vratim na ono popularno značenje. Kad neko kaže da je nešto
uhakovao, onda to ima prizvuk provale u visoko obezbeđenu ustanovu, najčešće vojnu. Uvek u tome postoji ton koji navodi da se radi o nekakvim virtuelnim komandosima koji razbijaju zapetljane šifre, probijaju elektronske sisteme i to nekad zbog novca, a mnogo češće zbog sujete ili
viših ciljeva.
Kad god se ta reč pomene, neupućenom posmatraču se podižu slike iz
Neuromansera,
Ratnih igara i
Matriksa. Savremeni mitovi o nekim novim hakerima prepričavaju se sa karakterističnim hiperbolizacijama usmene književnosti.
Za više od deset godina svog krstarenja po Mreži nisam upoznao nijednog
takvog hakera koji je bio u stanju da prodre u neki visoko obezbeđeni računarski sistem. Slušao sam legende
o nekim Rusima, znao one koji su u neko srećnije vreme za
te hakere držali pod svojom kontrolom gomilu računara značajnih samo ako je neka privlačna ženska osoba baš na tom računaru imala svoju elektronsku poštu. Ali, nisam upoznao nijednog
pravog.
Pritom, nije mi namera da kažem da takvi
ne postoje. Namera mi je da kažem da je verovatnoća da baš prijatelj vašeg prijatelja
jeste taj jednaka verovatnoći da poznajete osobu čiji je
IQ 150 (ako mislite da je to ipak velika verovatnoća, bacite pogled na
raspodelu učestalosti IQ-a).
Ali, eto, ne mora se biti
baš takav haker da bi se
uhakovao neki slabije obezbeđeni server na kom je neki popularniji sajt. Za to je potrebno znati solidno znanje, a još veće ako
dotični haker želi da ne provede ostatak života u nekom zatvoru.
Uhakovati VikipedijuAli, da se vratim na
Vikipediju i hakovanje iste.
Kada biste nekom
onakvom hakeru rekli da ste
uhakovali Vikipediju, sigurno je da bi vas isprva gledao sa nevericom. Kroz glavu bi mu projurila pomisao da mu se možda posrećilo, da je uspeo po prvi put u životu da upozna
onog pravog. Sigurno bi mu se na tren negde daleko u mislima probudila nada da je to njegov dan, onaj koji je tako dugo, godinama čekao. Pomislio bi da možda postoji nada da ćete mu preneti makar delić svoje
genijalnosti i da će, možda, uz još par srećnih okolnosti, uspeti neprimetno na svoj bankovni račun na
Maršalskim ostrvima da prenese dovoljnu svotu novca za do kraja života.
Ali, kada mu budete rekli da ste na jednoj neodržavanoj Vikipediji, kakva je
ona na srpskohrvatskom, uspeli da unesete nekoliko reči o tome kako je "taj i taj lopov" i kako su "ti i ti navijači najjači" -- momentalno bi shvatio da je bio budala što se uopšte ponadao, a vas bi počeo da gleda onako prezrivo, kao što obično petnaestogodišnjak gleda trinaestogodišnjaka.
Vikipedija je jedno od mesta na
Internetu koje je izuzetno teško
stvarno uhakovati. I nije to zato što o bezbednosti njenih servera vode računa
oni Rusi iz priča ili
američka vojska, već iz dva mnogo prozaičnija razloga: Danas su se metode zaštite servera od upada spolja znatno usavršile, pa su dovoljne rutinske mere za koje je samo potrebno da niste
onaj Rus ili
vrhunski NSA agent. Takođe, Vikipedija ima stotinjak servera razbacanih po svetu, pa biste morali dobrano da se potrudite da prodrete u bar desetak-dvadeset ključnih sistema.
Eto, ni hakerima više nije tako lako kako je nekad bilo...
Vandal i saradnikVikipediju može svako da menja! Dovoljno je kliknuti na
uredi, promeniti tekst i potom na
snimi stranicu i vaše izmene će
odmah biti vidljive svakom ko sa Interneta stigne do te strane. Štaviše, politika nekih Vikipedija, kao npr.
one na srpskom jeziku, takva je da isto to možete učiniti i na naslovnoj strani.
Podrazumeva se da uvek možete odabrati jedan od dva pristupa: pametniji i gluplji. Prvi podrazumeva pametno pisanje na pametan način, drugi podrazumeva pisanje na glup način ili pisanje gluposti.
Ako krenete tim drugim putem, svakako je da će na neodržavanim Vikipedijama vaša glupost ostati dugog veka. Ako se celim jednim projektom bavi jedna jedina osoba, verovatnoća je velika da ta osoba neće ustanoviti vašu zlonamernost, pogotovu ako ona nije sistematična. Ako jedan projekat ima nekoliko desetina, nekoliko stotina, pa i nekoliko hiljada aktivnih saradnika, verovatnoća da ćete posle treće gluposti zauvek biti onemogućeni da uređujete Vikipediju zavisi od toga kakvog su trenutno raspoloženja upravo ti aktivni saradnici, kao i vaše želje da baš zbog te nemogućnosti promenite provajdera.
A ako mislite da nešto nedostaje nekom članku, da je uskraćen za neku važnu informaciju, pokušajte to onda da sročite u
odnosu na neka uputstva koja su na Vikipediji samoj priložena.
Svaki konstruktivni doprinos, a konstruktivan doprinos podrazumeva i pominjanje svake relevantne kritike, dobro je došao na Vikipediji. U praksi nam se često pokazivalo da mnogi ljudi u želji da iznesu
svoju istinu to isprva učine vrlo bahato, da bi na kraju bili zadovoljni i pominjanjem
te istine u skladu sa načelima pisanja nepristrasne enciklopedije.
Uzmimo, ako želite da iznesete činjenicu da neki političar ima ljubavnicu, to svakako ne možete objaviti prvi put na Vikipediji. Ali, ako je to neki izvor već izneo (npr. dnevne novine), onda možete napisati da su te dnevne novine prenele da upravo taj političar ima ljubavnicu. Naravno, ako vam je
baš stalo da se bavite privatnim životom tog političara.
Prihvatanjem takvih načela nećete biti tretirani kao
vandal, već kao punopravni
saradnik Vikipedije kojoj doprinosite.
AnegdoteNatpisi po različitim novinama, izjave ovih ili onih zvaničnika kompanija ili država, ali najčešće analiza mana Vikipedije od strane samih saradnika -- donose nam različite vrste istraga kakva je ova.
Kako je analiza sopstvenih grešaka najčešći model po kom se rešavaju problemi, gotovo uvek se ispostavi da ukazivanje na "greške" od strane manje ili više zlonamernih posmatrača donosi kao rezultate samo anegdote.
Tako je jedan od zvaničnika
Enciklopedije Britanika Vikipediji zamerio što ima veći članak o
Simpsonovima nego o
helenskoj književnosti. Podrazumeva se da će svako sa Vikipedije biti zatečen takvom izjavom jer ta dva članka u ovom trenutku čine oko 1.48148148 × 10
-6 sadržaja samo
engleske Vikipedije.
Ispostavilo se da ne samo da Britanika ni nema članak o Simpsonovima, već da je članak o helenskoj književnosti veći na Vikipediji nego u Britanici.
I priča o tom
strašnom hakovanju je slična.
Ono što zna svako ko je proveo više od nekoliko sati na Vikipediji jeste da postoje Vikipedije na
srpskom,
hrvatskom,
bosanskom i
srpskohrvatskom standardu. Bilo to dobro ili loše, to svakako nije nešto što su stvarali Vikipedijanci, već nešto
što je zacementirano deset godina pre no što je
Vikipedija nastala 2001. godine.
Kada su se Vikipedije stvarale -- stvorena je srpskohrvatska Vikipedija. Nedugo zatim
ISO je konstatovao da
srpskohrvatski jezik više ne postoji i,
po faktičkom stanju, administratori Vikipedije su otvorili Vikipedije na
srpskom i
hrvatskom. Nedugo zatim otvorena je i Vikipedija na
bosanskom.
Srpskohrvatska Vikipedija je polako izgubila sve svoje saradnike i postala je laka meta vandala i spamera. Kako je materijal sa nje već prebačen na srpsku Vikipediju, odlučeno je da ta Vikipedija bude zaključana. I to je stanje trajalo jedno godinu dana.
Potom su se pojavili ljudi koji su želeli da obnove srpskohrvatsku Vikipediju, smatrajući srpskohrvatski za svoj maternji jezik. Tu su Vikipediju administratori otključali i, posle prvih par meseci rada, ispostavilo se da su svi oni koji su tako silno želeli baš srpskohrvatsku Vikipediju -- otišli ili na srpsku, hrvatsku ili bosansku Vikipediju, ili na englesku, ili su otišli sa Vikipedije. Ostala je samo
jedna osoba koja vredno radi uglavnom kopirajući članke sa srpske, hrvatske ili bosanske Vikipedije.
IstragaProveo sam solidno vreme pokušavajući da ustanovim na kom je to članku
na našoj Vikipediji cela Vikipedija
uhakovana.
Na srpskoj Vikipediji postoji dosta članaka čija je noseća imenica
partizan.
Osnovni članak govori o pripadniku
partizanskog pokreta i vrlo je kratak. Ne, niko ništa nije izmenio na tom članku.
Imamo i članak o
Jugoslovenskom sportskom društvu "Partizan". Ne, ni on nije bio taknut. Ni članak o
fudbalskom klubu, ni članak o
košarkaškom klubu, ni članak o
vaterpolo klubu, a ni članak o
veslačkom klubu. Ništa.
Prešao sam na englesku Vikipediju. Kako je članak u Pressu objavljen juče, 15. septembra 2006. godine, očekivao sam da pronađem taj vandalizam tokom septembra, zaključno sa 14. septembrom. Nije mi pošlo za rukom. Ipak, članak o Fudbalskom klubu Partizan na engleskoj Vikipediji ima
svoju istoriju još od
28. novembra 2003. godine u 9:36 po UTC-u, što znači u 10:36 po centralnoevropskoj vremenskoj zoni (mada
članak danas izgleda znatno drukčije).
Odgovor je stigao ubrzo od saradnika koji se dosetio da pogleda ipak i na drugim
našim Vikipedijama.
Vandalizam se na njoj dogodio u dve izmene
19. maja 2006. godine u 20:45 i
20:50 po UTC-u, što znači u 22:45 i 22:50 po centralnoevropskom vremenu na srpskohrvatskoj Vikipediji.
Obe izmene je načinio neko sa adrese
87.116.165.185, koja, ako je verovati oruđu
host, predstavlja
IP adresu čija je
imenska adresa cable-87-116-165-186.dynamic.sbb.co.yu, a što znači da je u pitanju korisnik kablovskog provajdera
SBB.
Sad mi je bilo lakše da pronađem i vandalizam na engleskoj Vikipediji. Znao sam
IP adresu i znao sam vreme. I pronašao sam ga. Dogodio se sedam minuta nakon druge izmene na srpskohrvatskoj Vikipediji, u
20:57 istog datuma po UTC-u (22:57 po CET-u) od strane iste osobe. A kako časovnik na Vikipediji ne prikazuje manje jedinice od minuta, možemo samo da nagađamo
koliko je to sekundi članak sa tim sadržajem postojao na Internetu.
Usput, šta će grobar drugo da radi usput nego da
vandalizuje i stranu o Crvenoj Zvezdi ;) Ova je promena našem hakeru trajala znatno duže:
tri minuta posle prve i
minut posle druge izmene.
Da je ovo bilo
pravo hakovanje, policija bi imala kućnu adresu dotične osobe na jedan telefonski poziv. Ipak, ovo je običan mali vandalizam na Vikipediji koju
svako može da menja.
Neodgovornost
Naravno, postavlja se pitanje smisla ove vesti. Da li to neko upravi Partizana pokušava da objasni kako imaju
moćne hakere protiv sebe? Da li pokušavaju da objasne kako imaju
moćne novine protiv sebe? Da li pokušavaju da objasne kako Vikipedija ima moćne hakere ili moćne novine protiv sebe? Ili je sve to samo jedna obična mala neodgovornost u potrazi za senzacijom?
I ko je sad tu veći haker? Pa, mislim da su dnevne novine u Srbiji svakako
najmoćniji hakeri stvarnosti. Ovaj blog će pročitati uglavnom oni koji celu priču već znaju i možda će se smejati mojim pokušajima da budem duhovit. A vest u Pressu će pročitati desetine hiljada čitalaca.